Kada se javiti školskom psihologu?
Iako je općepoznato da su psiholozi susretljive i empatične osobe, neka djeca pokazuju negodovanje ili čak strah kada je riječ o posjetu psihologu. Ponekad to čine čak i roditelji. Da posjet psihologu može biti izrazito pozitivno iskustvo dokazuju djeca koja o tome izvještavaju, a koja su već bili kod psihologa. Najkasnije nakon prvog susreta u psihološkom uredu, njihov početni stav o psiholozima se mijenja.
Koji su razlozi zbog kojih se možete i trebate javiti psihologu? Prije svega, to mogu biti neki „sitniji“ problemi kao što su: problem u odnosu sa kolegom u razredu ili školi, sa učiteljem, braćom i sestrama, pa i roditeljima. U slučaju da si izložen/a bilo kojem obliku nasilja, pravovremeno ga trebaš prijaviti upravo školskom psihologu. Tijekom razgovora sa psihologom, možeš očekivati razumijevanje i podršku, a tek uz tvoj jasan pristanak, o tome će biti obaviještene i druge osobe.
Školski psiholog učenicima pomaže u rješavanju međuljudskih konflikata na način da postupno učimo prihvaćati druge, čak i one koji su drugačijeg mišljenja od nas, te ako je potrebno i opraštati im neke uvrede ili nanesene nam nepravde. Postupak rješavanja konfliktnih odnosa može trajati i nekoliko susreta.
Nadalje, ako imaš bilo kakav drugi problem, na primjer osjećaš se neshvaćeno u društvu, misliš da pretjerano ili nedovoljno reagiraš na neke situacije, ne možeš na pravi način izraziti svoje osjećaje, često osjećaš tremu prilikom pisanja testova ili usmenih odgovora ili općenito misliš da nešto nije uredu, a ne znaš što, također se možeš javiti psihologu. Osim toga, ako nisi siguran/sigurna koju školu upisati nakon osnovne, ured psihologa je pravo mjesto, gdje se možeš obratiti.
Svi roditelji, koji se suoče sa nekim prevelikim izazovom u roditeljstvu ili uoče bilo kakve neočekivane pojave u kognitivnom i psihičkom razvoju svoje djece, javljaju se školskom psihologu na savjetovanje. Ukoliko se ukaže potrebnim, psiholog će u suradnji sa drugim članovima Povjerenstva za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta, obaviti testiranje i savjetovati se sa učiteljima o daljnjem radu sa pojedinim učenikom.
Mnogi učenici su bili, iz vrlo različitih razloga, u tretmanskim postupcima koji traju preko 10 susreta sa psihologom, te izvještavaju o vrlo pozitivnim iskustvima. U svakom slučaju, obraćanje psihologu može samo pomoći.
