Ovogodišnje izdanje Mjeseca hrvatske knjige pod nazivom Književnost bez granica! bilo je posvećeno prevoditeljima, odnosno književnom prevođenju. Cilj je manifestacije ukazati na važnost i ulogu koju imaju prevoditelji, ali i svratiti pozornost na specifičnosti takve vrste posla.
Školska je knjižnica u sklopu manifestacije Mjesec hrvatske knjige organizirala susret učenika sedmoga razreda s književnom prevoditeljicom Kristinom Špehar-Vuković, ujedno učiteljicom Njemačkoga jezika. Susret je započeo uvodnim riječima na finskome jeziku što je učenike posebno iznenadilo. Naime, učiteljica Kristina se u slobodno vrijeme bavi prevođenjem djela s finskoga na hrvatski jezik. Predstavljajući se učenicima, pojasnila im je svoju povezanost s Finskom. Kristinina je majka Finkinja, stoga je jedno vrijeme tamo i živjela, a finskim se jezikom služi od najranijeg djetinjstva . Početci njezine prevoditeljske karijere vežu se uz poslove prevođenja za finsko veleposlanstvo, a ona je ujedno i turistički vodič za finski jezik. Tijekom susreta učenicima je opisala kako izgleda prevođenje jednoga djela, te s kojim se teškoćama susreće. Također, ukazala im je na važnost koju prijevod ima za književno djelo te zamke koje se kriju prilikom doslovnog prevođenja teksta. Učiteljica/prevoditeljica Kristina s finskoga jezika na hrvatski prevela je pet književnih djela (Sjećanje vode, Pseći park, Ljubim ruke, milostiva, Nebeski svod i Gadovi), a trenutno prevodi i šesto..
Učenici su pripremili pitanja za učiteljicu Kristinu Špehar Vuković i s njom napravili kratki intervju. Na kraju održanoga susreta jednoglasno su zaključili da je prevođenje zahtjevan posao za koji je potrebno veliko znanje, trud i rad, a ujedno su osjetili ponos što među svojim učiteljima imaju i jednu međunarodno priznatu prevoditeljicu.
Možete li nam se u nekoliko rečenica predstaviti?
Zovem se Kristina Špehar-Vuković. Rođena sam u finsko-hrvatskoj obitelji te sam živjela i školovala se u Hrvatskoj i Finskoj. Radim kao učiteljica njemačkog jezika u Osnovnoj školi Zrinskih i Frankopana, a u slobodno vrijeme prevodim knjige, filmove, dokumente….
Kako ste se počeli baviti prevođenjem?
To je išlo postupno. U početku sam lektorirala majčine prijevode koje je zbog posla bila primorana prevoditi, a kao Finkinja ne čuje specifične glasove hrvatskog jezika. Kako se obim posla povećavao, počele smo dijeliti prijevode. Zatim je došao upit HRT-a, prijevodi kulinarskih emisija za druge televizije, i na koncu, 2018. godine stigla je ponuda za prijevod knjige. Bila je to knjiga Ljubim ruke, milostiva – Kratka povijest lijepog ponašanja. Iako prestravljena, odlučila sam prihvatiti izazov.
Koliko vremenski traje prevođenje jednoga djela? Koji su najveći izazovi na koje nailazite?
Trajanje procesa prevođenja ovisi o više čimbenika, poput vrste teksta, kvalitete originalnog teksta, stručnoj terminologiji, bliskosti teme, stila autora. Izazov se nalazi u gotovo svakoj rečenici jer prevoditelj mora raditi u okvirima koje mu je zadao autor svojim djelom, mora pronaći najbolju odgovarajuću riječ u ciljanom jeziku. On ne mora prenijeti samo tekst, nego i pauzu, tišinu, ugođaj i sve ono što se nalazi „između redaka“. U finskom i hrvatskom jeziku radi se o dva potpuno različita jezična sustava, brojnim kulturološkim razlikama, mentalitetu…. Za neprevodive riječi ili izraze treba naći odgovarajući opis, ili zadržati originalni izraz, ali ga objasniti čitatelju u napomeni itd.
Imate li neke svoje rituale tijekom prevođenja? Kako izgleda jedan radni dan prevoditelja?
Prije no što uopće počnem raditi najprije nastojim svoju radnu sobu dovesti u maksimalni red kako bi me što manje toga ometalo u radu i odvlačilo pozornost od djela. Prijevode uglavnom radim noću kad svi ukućani spavaju. Ako imam vremena po danu, čitam, tražim izraze koji bi mi mogli stvarati poteškoće i nastojim pronaći odgovarajuća rješenja. Po završetku „radne verzije“ prijevoda nastojim napraviti stanku od nekoliko dana i „odmaknuti“ se od djela kako bih prešla u ulogu čitatelja i dodatno brusila tekst dok ne postane tečan.
